Živeti nepotpun, a lep život
U Japanu pojam wabi-sabi označava lepotu u nesavršenosti. Ako se usredsredimo na njega, možemo da naučimo da prihvatamo svoj život onakvim kakav jeste.
Lepota se u našoj kulturi neretko poistovećuje sa savršenstvom. Nešto se smatra lepim samo u svojoj besprekornoj pojavi, pa tako govorimo o: savršenoj figuri, savršenoj vezi u kojoj nema svađa, sjajnom automobilu, primamljivom stanu – jednom srećnom životu.
Ako u sebi imate takve slike, izlažete se neizmernom pritisku. Pritom treba imati na umu onu poznatu da je lepota uvek u oku posmatrača. U Japanu čak postoji i posebna reč za stvari koje su lepe upravo u svojoj nesavršenosti: wabi-sabi. Zahvaljujući ovom estetskom konceptu nesavršenost čini život vrednim življenja i ne predstavlja nikakve prepreke.
Skrivena lepota
Pojam wabi-sabi se teško prevodi. Izvorno značenje reči „wabi” predstavlja osećaj izgubljenosti, osamljenosti. „Sabi” predstavlja starenje, zrelost. Spoj reči otvara nove horizonte: istinska lepota ne proizilazi iz očiglednosti, nego iz skrivene lepote. „Reč je o uzvišenosti, skrivenoj u neprimetnosti, oporoj prostodušnosti koja jasno otkriva sve draži lepote,” isticala je Vilhelm Gundert, naučnica koja se svoje interese usmeravala ka Istočnoj Aziji.
Ceniti autentičnost
Prizvati wabi-sabi u sopstveni život znači prihvatiti okolnosti. „Japanski filozofija podučava princip wabi-sabi, što podrazumeva mirno prihvatanje stvari koje nisu pravilne, koje su neredovne ili koje se ne odvijaju na način kako mi želimo”, ističe američka autorka Poli Kembl u svojoj knjizi saveta „Bolje živi nesavršeno”. Kada prihvatimo da je sve u našem životu nestabilno, nepotpuno i nedovršeno, pa čak i mi sami, uspostavićemo unutrašnji mir.“ To znači: trebalo bi da naučimo da cenimo autentičnost, čak i kada je nesavršena.
Prema mišljenju autorke, svaki čovek u principu teži celovitosti i ravnoteži, prema osećaju „potpunosti”. Priželjkujemo da duša, telo i duh čine jedinstvo. Ali isto tako nas i upozorava: „Udaljićemo se od tog jedinstva ako svoje vreme utrošimo na pokušaje da sami menjamo svoje karakterne osobine, da se zavaravamo i skrivamo
Nobody is perfect
Prema tome, ispravan put ka većem unutrašnjem zadovoljstvu krije se u prihvatanju naših mana i njihovom vrhunskom poštovanju. Uz to, moramo preciznije da posmatramo svoje nedostatke, čak i da ih tretiramo sa ljubavlju, humorom, strpljenjem i prijateljskom nastrojenošću.
Pritom ne treba da pokušavamo da unosimo neke promene ili uvodimo neki red. Puno je važnije priznati nesavršenost i intenzivno živeti s onim što jesmo. Tako ćemo da postignemo slobodu i sebi osiguramo različite puteve. I nećemo zapasti ni u kakvu prosečnost, čega se i pribojavamo, nego ćemo nastaviti da se krećemo dalje.